Tag Archives: nikola jovovic

PAZARSKE PATIKE

patike

Prema nepisanim pravilima tržišta obuće, zakone tržita trebalo bi da donosi par najkvalitetnijih cipela. Mnogo godina to baš nije tako, ali tržište ko tržište, nije adekvatno reagovalo i bilo je zadovoljno haotičnim stanjem.

Predanje kaže da su svi problemi počeli kada se, muškoj levoj kožnoj cipeli priključila leva ženska cipela sa štiklom i cvetićem, potpomognuta vojničkom čizmom. Znamo da se u dve leve, još različite cipele, nikako ne može daleko stići. Zatim su tržištem upravljale kojekakve žute cipele sakupljane sa svih strana, uglavnom sastavljene od loših komponenti, da bi se na kraju desilo nešto nezabeleženo u novijoj istoriji tržišta obuće–upravljanje preuzima leva muška cipela prišivena za desni đon!  Prvi put vlada samo jedna cipela, mada moramo priznati da je uz takvu cipelu mogla da vlada i bilo koja druga cipela i patika, ali pod uslovom da stane u vladajuću cipelu. Dozvoljeno je samo da pertle vire. Ta cipela pričom, a ne dugotrajnošću i kvalitetom robe, odlučuje o tržištu i izboru cipela na istom.

Još od pamtiveka znalo se da se u Novom Pazaru proizvode patike svih marki. Zbog svog masta proizvodnje vladala je glasina da su slabijeg kvaliteta od originala, iako se roba iz Novog Pazara izgledom nije razlikovala od sve druge robe na tržištu. Tržištu odgovara takva priča. A onda je par pazarskih patika rešio da sve glasine o kvalitetu opovrgne.

Par pazarskih patika čuo je mnoge priče o cipelama na tržištu, neke su modele i upoznali na ulici, mimoilazili su se u hodu, i smetalo im je što na njihov kvalitet  drugačije gledaju samo zbog mesta proizvodnje i priče na tržištu.

 „Imamo i mi kvalitet kao i oni“ – reče desna patika levoj dok su šetali kroz blokirane učionice pazarskog  univerziteta.

„Kako misliš to da dokažemo“? – upita je leva.

„Idemo na veliki skup tržišta obuće u Novi Sad! Hajde da odemo tamo i kažemo im pogledajte nas i mi smo isti kao i vi, mi smo jedno“.

Tako se u danu blokade univerziteta u Novom Pazaru rodila ideja da dve patike, koje su proizvedene u tom gradu, krenu na dalek put i dokažu tržištu da su podjednako kvalitetne kao i sve ostale patike. Znale su da je put opasan i dugačak, jer tržište svuda gura svoje priče.  Znale su da je najlakše ići prevozom, ali su znale da tržište o svom kvalitetu mogu ubediti samo ako taj kvalitet dokažu ne raspadajući se pešačeći na dugom putu.  Sa ponosom su izbacile etiketu “made in Srbija (Novi Pazar)” i zakoračile u neizvesnost…

Prvih dana hoda bilo je veoma teško. Zbog priča tržišta, činilo im se da će prvu noć morati da provedu na ulici, a onda je sve počelo da se menja. Prvo iznenađenje bile su monaške sandale. Pazarske patike i monaške sandale bila su dva različita sveta na tržištu. I baš u noći kada je trebao da patike spavaju na ulici, monaške sandale ponudile su im smeštaj u svom cipelarniku, u kojem se godinama sve radi sa ljubavlju.

Te prve noći, umorne od puta, pazarske patike zaspale su okupane tamjanom i ljubavlju , spajajući se sa zidinama cipelarnika koji vekovima dobronamerno prima putujuću obuću.

Prvi signal jednakosti i prihvatanja.

Pešačenje se nastavilo, a svakim korakom bile su bliže dokazu kvaliteta pazarskih patika. Tržite kojim upravlja leva cipela prišivena za desni đon, širenje priče o kvalitetu pazarskih patika nikako nije išlo na nogu, jer je odavalo koliko su pravila kvaliteta koje propisuje loša. Puštao je svoje starke, policijske čizme i moderne cipele da zastrašuju pazarske patike na putu, da šire priče o njihovom lošem kvalitetu, da ih ubeđuju da odustanu…

Takve su se priče razbijale kao mehur od sapunice, jer je kompletno tržište obuće izlazilo na ulice kojima su pešačile pazarske patike i lično se uveravala u kvalitet istih.

Razne slike sa puta obilazile su tržište. Pešačenje za dokaz kvaliteta pretvaralo se u ujedinjenje sve normalne obuće na tržištu. Po prvi put smo videli kako je opanak zagrlio pazarsku patiku. Ta slika otišla je i na svetska tržišta. Ravna je novom svetskom čudu. Zatim su krenuli mnogobrojni dočeci uz vatromete i mase druge obuće koja je želela da dotakne pazarske patike i uveri se u njihov kvalitet. Pazarske patike doživljavale su bajku koju do skoro niko nije mogao ni da zamisli na tržištu. Zbor neke obuće poklonio im je nove pertle, put kojim su gazile bio je zasut cvećem, obuća je klicala njihovu marku.

Izolovani Pazar postajao je svet slavom dve pazarske patike.

Korak po korak našle su se se na skupu u Novom Sadu. Nije bilo potrebe da uzviknu “pogledajte nas, iste smo kao i vi” – to su osećale i one i sva druga obuća.

A onda je došao finalni test kvaliteta. Na Novi Sad obrušio se  talas, sastavljen od 16 velikih suza i jedne male suze unutar jedne velike, koju mnogi zaborave iako je u trenutku nastanka svih drugih suza i ona postojala. Na deklaraciji pazarskih patika nije pisalo da su suzootporne. Nije to pisalo ni na deklaraciji druge obuće.

Nisu znale kako će reagovati, jer je ovo bio njihov prvi susret sa talasom suza. Iz priča su znale da toliki bol u obliku suza zna da rasturi i najtvrđu obuću. Sva obuća bila je na testu kvaliteta, a sa njima zajedno i pazarske patike.  Zatvorile su oči i brojale …

16 velikih i jedan mali talas, unutar jednog velikog talasa prešli su preko njih. Kada su otvorile oči, pertle pazarskih patika bile su vezane za pertle sve druge obuće. Svi su pokazali svoj kvalitet u najboljem svetlu i svi su bili povezani pertlama u jednu celinu. Suze bola su okupale i ujedinile tržište obuće.

Tržištem još uvek vlada leva cipela prišivena na desni đon i svi koji u nju stanu tako da im samo pertle vire, dok talas od 16 velikih suza i jedne male unutar velike ide ka njima. Nije zabeleženo u istoriji da je iko ko vlada tržištem ostao da vlada posle poklapanja talasa suza, ali čudni su putevi obuće danas.

Videćemo.

Ostaje jedino zabeleženo da su pazarske patike od trenutka kada ih je zajedno sa drugom obućom  poklopio talas suza, postale jedno.

Različito, a isto.

DRON U PETOJ

Biti vozač drona vrlo je odgovorna funkcija. Sam vozač smatra da je najodgovornija na svetu, mada drugi oko njega baš to i ne smatraju, ali moraju da se prave da je tako.

Naš vozač, Perica, navozao se dronova u svojoj karijeri baš mnogo.Zato se valjda svi oko njega i plaše da mu kažu da nije najbolji. Moglo bi se reći da voza na stotine svaki dan, i veće i manje i opasnijije i brže. Godinama je Perica bio neprikosnoven u tome ali zadnjih nekoliko godina videla se nesigurnost u njegovim vožnjama. Greške su bile vidljive na svim pozicijama.

Sistem upravljanja sve je češće bagovao, valjda zbog uzimanja dotrajalih delova iz starog sistema upravljanja, čije su performanse odavno pročitane a delovi dotrajali.

Današnja vožnja drona trebalo je da bude rutinska, trebalo je Perica da provoza dron rutom koja kažu da je specifična, da moraš pucati od znanja da bi je vozao, ali on je, kao i uvek, smatrao da je pametniji i bitniji od sistema i da će ga nadmašiti. Izabrao je jedan fensi model drona, takvi se danas, iako neprihvaćeni od publike, masovno štancuju. Nadograđena verzija-ful oprema.

Njegov tajni adut bila je ni manje ni više nego PETA! Savetnici za vožnju drona upozoravali su ga da taj model i nije baš za staze koje zahtevaju znanje a i nema kapacitet da izdrži petu, ali naravno, nikoga nije poslušao jer ko bi bolje znao voziti drona od njega a i odnosio je sijaset pobeda sa neadekvatnim dronovima do sada.

Majstor za ubeđivanje publike da neadekvatan dron progutaju kao najbolji na toj stazi ikada.

Pucajući od samopouzdanja, pred mnogobrojnom publikom, odmah na startu trke ubacio je, na iznenađenje svih, dron u petu! Osmeh je krasio Pericino lice dok je posmatrao kako mnogi sa nevericom gledaju fensi dron u petoj. Uljuljkao se u upravljačku fotelju, očekujući da gleda kako će odneti još jednu pobedu sa neadekvatnim dronom. I dok je već zamišljao hvalospeve u novinama i bajke koje opisuju njegove istorijske vožnje i pobede, nastade problem, na koji su ga upozoravali savetnici, poznavaoci tog modela drona.

Otkačio se šraf i to baš jedanaesti šraf u drugom redu. Upozoravali su ga savetnici da je to vrlo bitan šraf, da ako misli voziti u petoj on mora biti stegnut adekvatnim ključem, ali on nije mario, jer on zna bolje od svih. Pa on je tvorac univerzalnog MINUS NULA ključa kojim rešava sve probleme – ZATEZANJEM. Nije verovao da jedanaesti šraf u drugom redu može da se otkači ako ga je stegao svojim univerzalnim minus nula ključem.

Ubrzo nakon jedanaestog krenuli su i svi drugi šrafovi da se otkačinju, jedan za drugim. Perica je bio izbezumljen. Pred njegovim očima polako su sagorevale naslovne strane o njegovoj istorijskoj vožnji drona u petoj. Minus nula ključ sve slabije steže šrafove. I gle ironije, sve se survalo samo zbog jednog šrafa. Šraf odšrafio snove. Drugi red, jedanaesti šraf rasturio je Pericu, najboljeg vozača u novijoj istoriji. Rasturio je dron u petoj.

Dron je i dalje u petoj, vozi rasturen, ali sistem vozača ga ne kontroliše. Siguran sam da neće dugo, jer se rašrafljene stvari same po sebi raspadnu vremenom. Posle bi trebalo da ušrafimo nove, bolje i adekvatnije, prilagođene nekom novom vremenu.

Pitanje je veliko imaju li li snage, volje i želje svi drugi jedanaesti šrafovi drugog reda trulog sistema da se pokrenu i naprave nešto novo ili im prija da ostanu zavrnuti sa minus nula ključem i slušaju komande vozača. Šta god da se desi ostaje mit o legendarnom jedanaestom šrafu drugog reda drona u petoj koji je ušao u istoriju….

P.S. Posvećeno našoj deci, tamo negde ispred jedne gimnazije na brdovitom Balkanu…